Baner
Baner


Dostava je besplatna 
za sve narudžbe iznad 300 kn!

Radno vrijeme:

pon-pet 09.00-17.00

Kontakt:

Kaptol 25

Tel: 01 3739-082

Mob: 091 938 19 59

info@biodar.hr

Detoksikacija tijela i uma - II. dio

detoxDa li želimo istinu? Da li je želimo čuti, osjetiti, živjeti je? Da li možemo ostaviti svijet kakvim smo ga sami stvorili, svijet koji se s nama rađa, ali jednom i nestaje? Da li smo spremni otići dalje u jedan svijet, svijet u kome nema razlika, svijet koji je oduvjek bio, svijet koji se ne rađa i ne umire, to nepromjenjivo vječno tkanje čiji smo i sami dio?


"I kad spoznaš istinu, znat ćeš da su sva živa bića
samo djelići Mene - da su u Meni i da su Moja...
i znajući to, nikad nećeš ponovno pasti u iluziju".
Bhagavad-gita.

O, koliko smo daleko od ove jednostavne istine. I uvijek je tražimo daleko, uvijek u budućnosti… putujemo, živimo u samoći... askete... tražimo je, iščekujemo, plačemo...
Kad bismo znali samo odbaciti sebičnost i isprazniti naš um svojinom, ostaviti taj teret i vidjeti dar koji nosimo, Božji dar koji prožima sve živo. Kad smo žalosni i sjetni, živimo u prošlosti, a kad se nadamo i sanjamo... to je uvijek u budućnosti, ali sretni jedino možemo biti sada. Zato živimo sada, jer istina je tako blizu, u nama je i gdje god da je tražimo... kao pas nas slijedi i nema veće ljubavi i odanosti od ove. I uvijek nas nečujno prati, a mi budale tražimo je svuda, ali nikad u nama.

Život je istinski Božji dar i možemo ga jedino u životu naći. Ne možemo ga naći u knjigama ili svetim mjestima, samo izađimo i svjedočimo životu. Vidite li drvo... taj savršeni oblik života na zemlji koji nam daje zaklon, toplinu, ah... plodove za hranu, zaštitu, utjehu, čuva i obogaćuje majku nam zemlju, to istinsko bogatstvo, bratstvo... Sunce, taj sjaj života, vječni... Da, mnoge svete knjige govore o tome i pomažu nam, ali izađite...
Ptice, sve živo, nebo , povjetarac, žubor vode, trava, bilje, istinski pokrov svemu... to vječito tkivo na razboju vremena, ali da bi ovo "božansko" istinski mogli osjetiti, moramo ga prvo pronaći u sebi. Samo onda nestaje sebičnost... ta prokleta svojina, nestaje prvenstvo, nestaju sve tvorevine našeg uma. A tako smo daleko tražili i tko zna po koji put, ponovo slijepac slijepca vodi. A samo jedan može voditi i davati... samo Jedan... sada i vazda.

Zašto govorimo o istini, o životu, da li je nešto potrebno znati?
Da, na početku svakog puta je jako važno kakvu hranu jedemo. Zašto je to tako važno i da li je naš čulni i energetski sustav u tako uskoj sprezi sa hranom koju jedemo? Zašto svi veliki duhovni ljudi, joga, sve religije i učenja toliko govore o sprezi hrane i duha. Ako želimo istinu... možemo je naći, ali je pitanje da li smo spremni za nju?
U svakoj generaciji čovječanstva bilo je ljudi koji su tragali za istinom i tražili višu bit života. Krenuti tim putem nije lagano i treba puno hrabrosti i vjere, pogotovo ako krećemo sami, jer se lako možemo izgubiti. Zato nam je znanje prethodnih generacija jako potrebno, znanje onih koji su zračili svjetlošću i koji su znali da je na početku svakog puta zaista važno i kakvu hranu unosimo. Kada mi ljudi hranu izlažemo visokoj temperaturi - uzimamo joj život i kada takvu hranu jedemo ili pijemo - ona to isto nama vraća. I ne samo da nam skraćuje život, nego i puno važnije od svega, uzrokuje da prestajemo osjećati, osjećati taj dar života koji sve prožima. To možemo najbolje vidjeti ako uzmemo sjeme za klijanje i stavimo ga kratko u kipuću vodu. I nikad više ne može klijati i nikad više započeti život, jer smo prekinuli životnu nit. I nema više mogućnosti prijenosa i pohranjivanja svjetlosti, tog dara svekolikog života. Razmislite o ovome... to je bit. Ali ne samo ako je hrana kuhana, nego ako je uz nju prisutna tuga, strah i bol, patnja, sebičnost, pohlepa; to se isto prenosi i na nas. Zar ne vidimo koliko je u današnjem društvu prisutno sebičnosti i pohlepe, želje za vladanjem, površnim zadovoljavanjem čula, a tako malo zahvalnosti i zadovoljstva, tako malo sreće. Tako rijetko vidimo mir u čovjeku. Zašto je to tako? Zaista, mir, sjajno zdravlje i važnu životnu energiju nikad ne postižemo ako uzimamo hranu koja više nije u stanju pravilno održavati našu mladost i učestvovati u svim važnim životnim procesima. Hrana je uistinu puno više nego li mi to mislimo i zaista tako sudbonosno određuje naš život. To nije skupina molekula, vitamina, ugljikokohidrata, proteina, masnoća, enzima.
Hrana nije samo i sirovo...
Tijekom vremena provedenog sa ljudima, ustanovio sam da ima još jedna hrana toliko potrebna i neophodna ljudskom biću, toliko tražena, danas kao i uvijek. A to je ljubav, ali drugi put više o tome, sada za početak, dovoljno je započeti čistiti se od sebičnosti, gledati oči drugih ljudi i vidjeti sebe... jedno biće i ljubav će sama doći.

Mi smo kao rijeka, a kada je dno rijeke mutno i puno taloga, sunce ne reflektira svijetlost na površini i rijeka ostaje tamna i nitko joj se ne divi. Ali ako očistimo dno od blata i taloga i kada sunce ponovno dođe, vidimo igru sjaja. Modra, smaragdna, plava... stanemo i divimo se trenutku, čarolija...
Čišćenje rijeke je ono što mi nazivamo detoksikacija našeg bića. Zato čistimo našu rijeku i ljepota će doći, ljepota koju nitko i nikada nije mogao riječima opisati. Samo tišina koja to nikad nije. Da, istina je, moramo to sami proći i nikad nije živio čovjek koji je zračio svjetlošću, a da to nije prošao.
No ono što zovemo detoksikacija ne odnosi se samo na tijelo, već ima još jedna daleko važnija i puno teža, a to je detoksikacija naših misli, naše vezanosti - detoksikacija srca - jedno zaista važno unutarnje čišćenje.
Čovjek ne može postići istinski mir ako tijelo, misli i osjećaji nisu u harmoniji. Ovo ne možemo umom razumjeti ali moramo biti ustrajni i strpljivi, jer tek kasnije ....osobnim iskustvom....možemo biti spremni razumjeti i primiti ovaj istinski dar. Božanski...

Ali na početku je daleko najvažnija detoksikacija i čišćenje probavnog sustava, svih organa i ključno našeg živčanog sustava.
svjeza-organska-hranaSvježa organska hrana zaista jako pomaže u ovom početku. Da istina je da prirodna hrana koja u sebi nosi život tako ključno doprinosi našoj mladosti, a time i naše misli postaju sve jasnije. Svježe cijeđeni sokovi od voća i povrća su jedna blagodat u pročišćavanju i oporavku našeg organizma. Naša preporuka je:
1. Mrkva i jabuka
2. Mrkva, cikla i celer
3. Mrkva, špinat i peršin
4. Mrkva, mladi izdanci pšenice ili svježe ubrano samoniklo bilje i klice alfa-alfa. (da, biodar)

Može i komorač, sve zelene salate, kelj, matovilac, peršin, klice u svim kombinacijama koje su vama ukusne i to je čudo, ali samo ako u početku čišćenja svakodnevno konzumiramo barem 0,5 L svježeg soka i hranimo se svježom biljnom hranom, voćem, orašastim plodovima, sjemenjem i prirodnim masnoćama, bivamo nagrađeni. Važno je i piti dosta vode u ovom početku, a najbolja živa voda nalazi se u voću i povrću, a radi zagadenja podzemnih voda druga najbolja čista voda je destilirana voda koju sami radimo. Voda igra veliku ulogu u ovom procesu izlučivanja beživotnih anorganskih nakupina iz našeg tijela i velika je tajna u procesu čišćenja i otvaranja energetskih puteva. Ta čudnovata tekućina koju zovemo voda je zaista velika zagonetka i velika blagodat za život na zemlji. Uzalud je sve što poduzimamo, ako ne razumijemo ovaj osnovni zakon prirodne higijene tijela, prvi... Čovjek je rođen da uči, raste i stječe iskustvo, ali ne vjerujte olako niti jednom učenju. No ako budete privučeni, ako osjetite da netko živi to što govori, onda ako želite možete i slijediti i sami stvarati vlastito iskustvo. Do istine se ne dolazi intelektom, niti je prvenstvo i ne može se kupiti, nego je uvijek moramo intuitivno sami doživjeti i možemo je potpuno razumjeti tek kada je osjetimo.

Samo vlastito iskustvo omogućuje čovjeku da spozna i razumno živi.
Budite vrijedni i hrabri, jer život ima ljepotu samo ako smo zdravi.

Nitko nema pravo donositi odluku o promjeni našeg života. Samo mi sami imamo to pravo. Jedino što mi ljudi možemo drugima činiti je govoriti istinu, istinu koju i sami živimo, koju nosimo u svom srcu. Ali to trebamo činiti sa puno suosjećanja i unutarnjom molitvom da drugima bude bolje. Inače čemu govoriti, čemu puste riječi, ako ne da odemo jedni od drugih sa nadom i vjerom, sretni da imamo istinsku braću i sestre - to veliko blago. Da, teško je ponekad govoriti, vidjeti bolesne, nemoćne, uplašene i znati da ima lijeka, ali i da ga mnogi još nisu spremni sami uzeti i sretno živjeti.
Da teško je u početku, naša niža čulna priroda je jako moćna i veoma težak protivnik. I to je zapravo jedini naš istinski neprijatelj. Govorit ćemo sada općenito o nekim najvažnijim smjernicama, a upute za one koji traže mogu biti samo individualne, kroz promatranje cijeloga bića i dosadašnjih stvorenih navika, načina življenja i socijalnog okruženja. Za nekoga može biti lijek, a za drugoga lagani otrov koji razara mu dušu. Zato moramo biti vrlo oprezni da ne uvlačimo u svijet promjene one koji još nisu spremni. Ne moramo svi živjeti na sirovoj hrani, ali imati srce za druge; e to moramo ako sreću još za života želimo kušati. To je pravo blago i što ga više djelimo, uvećava se.

Probudimo se, o mi hrabri
i izađimo na stazu života
svi ko savršen, jedinstven
i znajmo .... nikad više isti
sjaj života... koračati neće.

Siniša Pavičić

Da li postajemo ono što mislimo?

Kada smo sretni, ta pozitivna energija se prenosi i na druge. Istinska sreća ne izvire iz sretnih, trenutnih okolnosti našeg života, trenutaka koje često sam um projicira i stvara. Sreća je svakako dio toga, ali trajno jedino izvire iz razumijevanja prave prirode stvari i intuitivne spoznaje. Početi ispravno sagledavati prirodu stvari znači posijati klicu razumjevanja, a klica prirodno nastavi rasti ako uklonimo vlastite prepreke. Istina je uvijek tako jednostavna, a jedino što mi ljudi moramo učiniti je biti bez očekivanja, a ostalo sve samo dođe. Život je jedino sada, ovdje, a mi ga uvijek odgađamo za budućnost i tako mu dajemo smisao, hranimo se time i govorimo: kada djeca porastu, kada napravimo kuću, ovo ili ono, kada zaradimo novce, još samo malo, još samo malo i onda ću početi živjeti, sretno, ispunjeno. I tako se život događa i tko zna po koji put je čovjek u iščekivanju i ne vidi da uvijek dođe nešto novo za napraviti prije negoli možemo biti slobodni. I podilazimo sami sebi i govorimo: "Tako mora biti, svi tako žive, ne želim razmišljati o tome." Zašto je tako?

Ako počnemo promatrati svoj život, forme i vrijednosti življenja koje društvo potiče, ako počnemo misliti o smislu našeg djelovanja, življenja, bojimo se otkriti...
Imamo dobar posao, obitelj, kuću, imanje, sretni smo jer nam sve dobro ide. Ne vidimo da je naša sreća na klimavim nogama. U trenu saznamo da se firma mijenja i da postajemo višak, ili dođemo kući, a dogodila se poplava ili požar, ili se član obitelji razbolio ili nas je napustio. Za jedan tren sve se promjeni i postajemo izbezumljeni, plačemo, a bili smo sretni. Dokle god ne znamo odakle život dolazi i kamo ide, mi ljudi se uvijek vezujemo za nešto što nije u našoj moći. Mi ljudi često činimo grešku jer želimo mijenjati druge, želimo da naši najbliži žive kako mislimo da trebaju. Da, mi se uvijek miješamo u nešto što nije u našoj moći, a ono što je jedino u našoj moći, a to je mijenjati sebe, ne činimo. Zaista je velika sreća imati obitelj, braću i sestre, posao koji volimo, lijepu kuću, ali moramo biti svjesni prave prirode i biti zahvalni na tome daru. Svi smo mi putnici u jednom kretanju, zato razumijmo i volimo, davajmo i primajmo i želimo sebi sve, ali isto to i svima drugima. Ali ne čekajte jer naši udisaji su određeni, a stazom uskoro kreću novi putnici.

Pogledajmo svoju djecu i budimo zahvalni na zajedničkom životu, pogledajmo njihove oči i ne opterećujmo ih našim tzv. ozbiljnim formama življenja ili željama. Moramo ih razumjeti, njihovu mladost i veliku privilegiju da griješe. Samo dok su djeca mogu griješiti bez velikih posljedica, a to je privilegija učenja koju smo i mi imali. Pustimo i njima to pravo i pravilno ih upućujmo, ali volimo ih i dopustimo da budu svoja. Djeca uče živeći uz nas i ako nešto želimo za njih, to moramo i sami postati, mijenjati sebe i svojim životom im pokazati razumno djelovanje.
Pogledajmo svoje roditelje, braću, sestre, razumijmo njihovo stanje, pomozimo im da ne budu usamljeni. Imati obitelj, zajednicu je predivno. Čovjek je rođen da bude u zajednici i moramo biti zahvalni da zajedno dijelimo udisaje života. Ljubav ne može postojati ako ne osjećamo, ako ne razumijemo, jer tek kada razumijemo i osjećamo možemo istinski voljeti i pomagati.
I kada smo u stanju da volimo svoje najbliže, našu obitelj, one koji poznaju sve naše slabosti i da si opraštamo i razumijemo jedni druge, tek onda možemo malo razumjeti, što je ljubav.
zdrava-hranaZato ne dozvolite da vam se život dogodi, ne živite gledajući druge, ne živite formalni život. Mi ljudi imamo veliku pomoć u životu i to je "srce", sljedite ga i imat ćete sve odgovore. Srce vam pomaže da činite ljude oko sebe boljima i tako oni postaju dio vašeg života, obitelj. Tako naše djelovanje postaje naša karma ili sudbina, a sreća je tako blizu i rađa se kroz naše djelovanje, ali to zahtijeva našu osvještenost. Sada, samo sada možemo voljeti i to je istinski dar. Ako živimo u ljubavi, zaista jednog dana ćemo tako i otići. I bilo kojim putem da se krećete.. znajte ako na njemu nema ljubavi, to je greška i ostavite ga. Istina je kad je rečeno "Iznad svega je ljubav", ali znajte istina je i "Što siješ, to ćeš i žeti". Ovo ima puno dublje značenje i korjen počinje u našim mislima. Zato budite razumni, budite hrabri i mijenjajte se i ne bojte se, možda sada još ne vidite smisao života koji živite, ali vjerujte i ne žalite se na trenutačno stanje. Otvorite srce, pročistite ga, odbacite sve što vas vam slabi duh i tijelo i postat ćete svjesni velike promjene.

Razumjeti prirodu života, odakle dolazimo i kuda idemo, ali i spoznati intuitivno zakone koji su dati nama ljudima... put je slobodnog čovjeka.To ne znači da moramo odbaciti svakodneve obaveze i sadašnji život, to više znači pravilno sagledati uzroke i razloge po kojima možda sada živimo. I više od svega moramo biti zahvalni i pomireni sa svojim izborom života. Ali oduvijek je bilo i onih koji su morali otići dalje, onih koji su uistinu žudjeli za istinom, koji kad su je jednom čuli poželjeli i sami osjetiti dar... koji sve prožima. I svima njima koji istinski traže, ali ne u svoje ime, bilo je i dato.

Ovdje smo malo govorili o važnosti naših misli i duboka je istina da naše misli određuju i naš život. U današnjem ubrzanom životu nije lako odvojiti se i napustiti kretanje većine i razumjeti da su naše misli iznad svega. Često se govori da " postajemo ono što jedemo" i to je istina , ali je puno veća istina da " postajemo ono što mislimo". Zašto?
Jer naše misli određuju i našu prehranu, naše djelovanje, a ono što činimo to i postajemo. Ako nešto ružno mislimo, ružni i postajemo. Kada smo ispunjeni ljepotom, ljubavlju, zahvalnošću to i zračimo prema svemu i svima. I to svi osjete i veliki je dar za sva bića imati takve ljude u svojoj blizini.

Zaista u današnjem okruženju teško je započeti drugačije misliti; da, teško je početi mijenjati misli i tu nema dvojbe, ali je moguće i to je jedna veličanstvena borba. I nema ništa važnije i ljepše za čovjeka doli spoznati i osjetiti što je život. Evanđelje taj divni sjaj vječne ljubavi, ali i Bhagavad-gita, Kuran, Vedanta, Upanišade i druge svete knjige toliko govore o ljepoti života i pomažu nam. Zato i služe riječi, da prenose iskustvo i život, tu vječnu svjetlost generaciji koja dolazi. I sve one govore o samo jednoj istini ... tu nema razlika, ali ima različitih puteva koji vode k jednom stvoritelju. Samo budale raspravljaju čiji je put bolji i znajte... kad ste izabrali intuitivno put, put koji vas uzdiže i najbolje odgovara vašoj prirodi , onda ga samo hrabro sljedite i idite neustrašivo prema cilju. Razmislite o ovome, ne zadržavajte se na površini, ali poštujte vanjske oblike i rituale koje mnogi slijede. A da li volimo mango, datulje, masline ili smokve često ovisi o našem naslijeđu i o tome gdje živimo, ali u biti je dobro i pomaže nam, ali samo ako ostane u izvornom obliku čistoće bez uplitanja uma koji stvara svoje prvenstvo, a često i stanje tako pogubno za moral i vrlinu.
U tome buđenju jako nam pomaže živa biljna hrana... još jednom ponavljamo jer je važno... da sirova svježa hrana čisti naš probavni sustav, sve organe, toliko važan živčani sustav i zajedno sa sporim svjesnim disanjem, koncentrirani, osjećamo i dolazimo do intuitivne spoznaje o uzroku ljudskog nemira i patnje povezane s tim.
Ovo je jako važno, najvažniji dio koji na početku ne razumijemo, ali strpljivi, tek vremenom počinjemo više osjećati i razumjevati. U početku osjetimo tek mali puls života, a vremenom to postaje sve više i više. To je proces opažanja duha i na istoku to nazivaju buđenje kundalini, a mi buđenje duha svetog, ali znajte da jedno je. I tek onda smo u stanju započeti istinsku meditaciju... osjećamo i bivamo jednostavno i prirodno uvučeni. Počinjemo promatrati disanje, osjećati životnu energiju u nama i van nas... jedno. Počinjemo osjećati i tek onda razumijemo riječi onih koji su to prošli. To je početak stanja buđenja jedinog učitelja, stanja kada prestaju pitanja, kada prestaje nemir... ostaje samo divljenje, razumjevanje, suze zahvalnosti, stanje koje se nikad riječima ne iskazuje, stanje kada spoznajemo, ali ne i znamo suštinu. Stanje kada vidimo srcem i bivamo jedno sa jednim, razumni i skromni. I tek tada počinjemo razumjevati i osjećati zašto je iznad svega.. ljubav... i dobijamo polako spoznaju mira... tišinu koja to nikad nije.

I znajte, svi ljudi su jednaki i nose u sebi... svi bez razlike, ovaj unutarnji dar, ali na žalost, danas tako rijetko ostvaren u čovjeku. Najveći cilj ljudskog života je zadobiti ovu ljepotu života. Sve dobro koje činimo drugima, sve molitve, sve što prakticiramo i vježbamo, sve detoksikacije, sve meditacije, koncentracije... to su samo važna pomagala i služe ostvarenju jednog višeg cilja. Osjetiti to... je dato samo čovjeku i o tome su sve velike duše govorile i prenosile tu vibraciju vječnosti. I govore nam... kad osjetimo... onda nema... niti puta, niti misli, niti putnika, niti cilja, niti religije, niti učenja, niti riječi... samo božanski mir i ispunjenost ... put i putnik postali su jedno.
Buddha je tako lijepo rekao, "Život je najveća vrijednost" i zato promatrajte i učite iz života.
Da, život je božji dar, ali ako mislimo da je znanje koje sada imamo apsolutna istina postajemo zarobljeni intelektualnom tvorevinom, ali ako osjećamo... ako zaista osjećamo život, postajemo slobodni.
A biti slobodan čovjek, o biti slobodan čovjek je...

Vrhunac čovjekovog života je početi razmišljati i pitati se zašto je nama ljudima
dato toliko mogućnosti. Mi možda ne možemo stvoriti ništa bolje od sadašnjeg
života, ali zaista možemo dobro razmisliti... koji je način najbolji da ga živimo.
Nitko nije rođen savršen, ali svi možemo biti bolji i sretniji... još za ovog života.
Zato odbacite loše misli, jer nam se uvijek vraćaju i postaju dio nas.
I znajte da je istina života kad se kaže... ako dobro činimo... dobro nam se i vraća.
Ali dobro moramo činiti i sebi, jer zaista samo tako možemo pomoći i drugima.

Svako dobro i mir svima.
Siniša Pavičić

Vezani članak: Detoksikacija tijela i uma - I. dio