Baner
Baner


Dostava je besplatna 
za sve narudžbe iznad 300 kn!

Radno vrijeme:

pon-pet 09.00-17.00

Kontakt:

Kaptol 25

Tel: 01 3739-082

Mob: 091 938 19 59

info@biodar.hr

novosti > Vaši odgovori-sirova hrana

Vaši odgovori-sirova hrana

Nedavno smo odlučili postaviti Vam pitanja:

Koja je glavna prepreka probitku sirove hrane?

U čemu je vidite osobno ili u širem društvenom smislu?

Razlog zbog kojega smo pokrenuli ovo pitanje nije samo razmišljanje o sirovoj hrani, nego više u tome da potaknemo ljude da se otvore, govore o sebi  i time pomognu i sebi i drugima. Ako želimo bolje društvo, moramo se mijenjati i dati svoj doprinos otvorenom, humanijem društvu nego li je to danas. Pojedinac u takvom društvu ne želi da vlada drugima, nego da dijeli, daje i pomaže drugima. To je istinsko bogatstvo čovjeka kojeg mi nismo svjesni i zato smo tako daleko od ovoga ideala ljudske zajednice, moguće samo nama ljudima.

Vaša razmišljanja na postavljeno pitanje potaknut će i druge da razmisle, da se odvaže  mijenjati navike na svoju sreću i dobrobit, mijenjajući time i društvo u cijelini. Zato s ovim odgovorima i Vi postajete dio jednog djelovanja ka promjeni društva, što od početka i mi činimo.

Govor srca je jako važan, um želi da vlada a srce da daje. Odgovori su dolazili spontano, iz srca, to smo se potiho i nadali i dobili od svih vas. Ovdje ćemo objaviti odgovore koje smo dobivali putem maila ili facebooka.

Hvala Vam i svako dobro svima.

Sirova hrana - raw food´Prepreke su u izuzetno lošoj medicinskoj skrbi za ljude, gdje čak omalovažavaju oca medicine, potom se to prenosi na školstvo, gdje se oni ne usuđuju na svoju ruku uvoditi ovakav režim liječenja i na kraju su to navike ljudi koje su se stvorile u takvom okruženju. Osobno je vidim kao izuzetan i koristan lijek, kao što je i otac medicine rekao: "Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana". Zdravi bili!´

Božidar T.

´Osobno mislim da je glavni razlog nekonzumiranja sirove hrane usvojeni obrazac prehrane od strane većine roditelja u kojem je sirova hrana neukusna, tvrda ili nije dovoljno obrađena. Među ljudima postoji strah da im takva hrana može naškoditi, izazvati probavne smetnje i sl.

Također, postoji strah da je voće i povrće koje se kupuje u većini trgovina tertirano pesticidima i ostalim aditivima koji će se termičnkom obradom svesti na minimum. Organski proizvedena hrana je nedovoljno dostupna, a štandovi zdrave sirove hrane malobrojni.


Osobno preferiram sirovu hranu svjesna da se na taj način unosi značajnije veća količina minerala i vitamina. Tako se na našem obiteljskom stolu često nalazi sirovo voće i povrće. Meso i riba nisu nam primaljivi u sirovom obliku, ali ionako su salate najvažnije u našem meniju. također sokovi od svježeg voća i povrća koje naprosto obožavamo!´

Loredana L-P.

´Mislim da su glavna prepreka ukorijenjenje stare navike pripreme hrane. Ljudi kada se na nešto naviknu jako teško mijenjaju - većina njih. Promjena navika zahtijeva mnogo truda, vremena, energije, promišljanja, a i novaca što je za većinu preveliki napor. Ono što ih jedino može natjerati da učine nešto u tom smjeru, mislim da je loše zdravlje. No, kampanja o dobrobiti sirove hrane trebala bi biti jača i na globalnoj razini, no ovako dok još uvijek prevladava lobi konzumerizma, bojim se da ne. Mi koji znamo za sirovu hranu i njene dobrobiti saznali smo to iz malobrojnih TV emisija, članaka na internetu, a onda samoinicijativno krenuli tražiti više informacija. Da je marketing vezan uz koristi sirove hrane malo jači možda bi bilo nade da ona uđe na velika vrata.´

Melita J.

´Pozdrav Biodarci!

Ja sam već par godina na sirovoj hrani - sada sam  80% rawfoodist, ali se mislim vratiti na 100% jer vidim da sam se onda najbolje osjećala. 

Mislim da su glavne prepreke sljedeće:

1. Visoki porezi na eko i bio proizvode i općenito visoka cijena takvih proizvoda od samih proizvođača takve hrane. 

No s druge strane cijena ponekad govori i u prilog tome je li nešto bio ili ne. 

Primjerice ako netko tvrdi da je nešto bio a cijena je niska to je nešto sumnjivo.

Osobno sam alergična na većinu GMO namirnica ili sa kemijskim dodacima pa to mogu odmah testirati na sebi. (Primjerice Advent prodaje GMO proizvode od soje!)

Osim toga cijene voća i povrća po dućanima i tržnicama imaju također previsoke cijene. Kako da onda prosječan čovjek svaki dan jede raw food?

2. Percepcija sirove hrane ili bolje rečeno sam pokret rawfoodizam je kod nas još relativno slabo prihvaćen unatoč tome da ima sve više, i na smrt, bolesnih ljudi. Meni nije jasno zašto bi mi svi i morali jesti meso kada ljudi koji jedu sirovo i bezmesno žive i preko 100 godina? 

Nije mi jasno zašto još uvijek većina ljudi po Hrvatskoj ima jelovnik na način: 'Kaj su jeli naši stari' kada se vidi da su ti 'stari' ili pomrli sa 60-tak godina ili su ako su živi svi bolesni i pretili.

3. Stil da moramo biti lijepi okrugli i debeli - osobito žene, nikako mi nije jasan, a ni prihvatljiv. U našem društvu s godinama viđam sve više predebelih ljudi osobito mladih cura što je u moje vrijeme bilo nezamislivo! 

Osim toga ne vidim ništa loše u tome da smo mršavi i poletni umjesto debeli i tromi.

Ja čak povremeno i postim - makar sam mršava ako osjećam da mi to zbog određenih zdravstvenih problema treba!

Zato pozivam sve da se ostave lonaca i štednjaka i da si život s hranom učine ne samo zdravijim nego i jednostavnijim. A višak vremena neka poklone sebi i svojim najbližima!´

Ivona L.

 

´Glavna prepreka probitku jedenja sirove hrane je u:

1. Mentalitetu ljudi

Postavimo li pitanje nekome tko ne zna kako se mi hranimo: Na što vas asocira riječ hrana?

Dobit ćemo odgovore: na kuhanje, a kuhanje? – na kuhinju, a kuhinja? – na štednjak, a štednjak? – na tavu ili lonac, a tava? – na prženje i pečenje...  itd.

Vidimo da smo (da su) već na početku skrenuli  sa odgovora kojeg bi mi sirovojedci željeli čuti.

Naše je društvo potrošačko. Mediji, i pisani i elektronski, puni su oglasa u kojima se reklamira sve i svašta. Pogledamo li malo bolje, vidjet ćemo da su apsolutno svi artikli koje trgovački lanci tako reklamiraju, nama sirovojedcima apsolutno neprihvatljivi. Ne odnosi se to samo na hranu i pića, već i na kozmetiku i drogerijsku robu. Moja žena i ja to jednom riječju nazivamo – otrovi. Složit ćete se s nama i sigurni smo da nismo daleko od istine.

U razgovoru s prijateljima, poznanicima ili susjedima kod teme prehrana ili hrana ili ručak, vrlo je teško (točnije, nemoguće) naći zajednički jezik. Ako su k tome još i pušači i konzumenti kave i alkohola (uključujući i pivo) postaje nam jasnije koliko im je zdravlje važno. Ma nije im bitno ni zdravlje vlastite djece kada puše u njihovu prisutstvu, u stanu, pa i u automobilu kada ih voze u vrtić ili školu. Koliko got je to užasavajuće, istina je. Može li se takvo neodgovorno ponašanje smatrati neznanjem ili neinformiranošću?

Naravno da je odgovor: ne.

Liječnici i prosvjetni radnici trebali bi biti uzori ili barem moralne vertikale. (Namjerno ću ovdje izostaviti političare i managere, ugledne poslovne ljude).

Pogledajmo samo koliko njih su pušači. Koliko li se kave popije u bolnicama i domovima zdravlja, u javnim i obrazovnim ustanovama?

Pogledajmo koliko njih je pretilo i kako izgledaju. Znamo da vanjština mnogo govori o unutarnjem stanju tijela. Moram li spominjati ili se prisjetiti kako su nervozni i neljubazni?

Postavlja se pitanje: na koga će se današnja mladež ugledati?

Nedavno mi je iznenađena susjeda rekla: “Susjede, nešto vas je dobro krenulo kad ste kupili novi automobil u ova teška vremena besparice, sve je tako skupo, nema se dosta ni za režije, a kamo li za hranu, i kruh i mlijeko su skupi...?” Ona dobro zna da su naša obiteljska primanja prosječna i čak manja od njihovih.

Potaknut njenim pitanjem, nasmijah se i odgovorih joj:

– 5 godina ja i žena jedemo samo sirovu hranu. Godinama ni kod ljekara nismo bili. 5 godina nismo kupili ni kruh ni mlijeko, ni meso, ni šećer, ni tjesteninu, ni brašno, ni slastice. 5 godina nikakvih kupovnih napitaka... Naš obrok, ručak ili večera za dvoje košta nas od 10 do 15 kuna. 

– Štoooo???!!! Vi gladujete????!!!!!

– Ne, nipošto. Pa povrće i obavezna salata ili  voće za ručak i večeru stoje nas upravo toliko... a priprema u blenderu ili sokovniku traje manje od 10 min. Plinska boca za kuhanje služi nam još jedino za kuhanje čaja i to bez šećera i u destiliranoj vodi... i traje nam godinu dana.

Možete si samo misliti kako me je čudno gledala... Na trenutak ostala je bez komentara.

Rekoh joj neka se s mojom suprugom dogovori kada bi došli kod nas na ručak i da im usput pokažemo sve prednosti i jednostavnost takvog načina prehrane.

I zamislite, bez imalo razmišljanja:

– Ma neeeeee, meni i mom suprugu ručak je bez mesa nezamisliv. Pečenje i kolači... pa to mora biti, pa vi ni kruh ne jedete..., a čaša vina, njemu pivo...?

– E toga vam kod nas nema, ali ima destilirane vode iz našeg destilatora, a ima i pšenične trave iz naše klijalice i zasigurno nećete ostati ni gladni ni žedni.

I zazvoni joj mobitel, ispriča se što mora otići, pozdravi se i žurno ode...

Od toga dana izbjegava i mene i moju suprugu. Očito je da za nju nismo "normalni".

Eto, nije li to mentalitet?

Koliko je ljudi kod nas čulo za:

Normana W Walkera, Claudiu Antist, Genadia Petroviča Mahalova, Johanu Budwig, Huldu Rechler Clark, Helmuta Wandmakera, Arnolda Ehreta, Herberta Sheltona, Gersona... ima ih još mnogo. Koliko je njihovih knjiga pročitano, a ima ih zaista mnogo? Isprike da ih je teško nabaviti ne stoje jer uz samo malo zanimanja dostupne su na internetu, pa čak i besplatno. Osobno sam više od 100 knjiga u pdf formatu skinuo i pospremio na DVD medij. Pročitao ih više puta i na desetke kopija poklonio poznanicima i njihovim poznanicima, naravno besplatno, imajući u vidu i kršenje autorskih prava autora. Ali nitko od tih autora nije poduzetnik koji piše iz osobnog interesa, svi su on humanisti. I sam se smatram humanistom.

Ovih je dana na jednoj našoj TV postaji završio vrlo gledani kuharski show. Gledalo se i divilo umijećima natjecatelja. Vidjeli smo kako su izgledali njihovi mentori – ocjenjivači (pretilo). Što se tu imalo naučiti, osim koreografija tanjura? Već sami tijek tog natjecanja na sudionike je djelovao nezdravo, izazivajući stres, koji je dokazano vrlo velik uzrok bolesti. Moram li podsjetiti da se u udarnim terminima na našim TV programima (i ne samo našim), prikazuju domaće i strane sapunice koje djeluju pogubno i razarajuće na zdravlje gledatelja. Zaključih to posmatrajući moju punicu. Ali to je kod nas ljudi u ovakvim društvima sasvim normalno i prihvatljivo. Gotovo pa preporučljivo.

TV emisije o zdravlju i sirovoj hrani prikazuju se u manje od 5 priloga godišnje i sveukupno trajanje svih priloga je kraće od 30 min. Očito nikoga od mjerodavnih ništa od toga ne zanima, nitko nema komercijalnu korist, propale bi farmaceutske kuće i zdravstvene ustanove, stotine milijardi dolara potroše godišnje gotovo nizašto, bez rezultata. Napredak je jedino na dijagnostici. Milijuni zaposlenih ostalo bi bez posla u medicini, farmaciji, prehrambenoj industriji, stočarstvu i poljoprivredi (uzgoj žitarica)...  Nigdje se ne spominje da stočarstvo i ne samo stočarstvo, već i uzgoj peradi, zemlju zagađuje stakleničkim plinovima više nego autoindustrija. Ogromne količine pitke vode potrebne su za proizvodnju mesa i mlijeka.

To isto meso i mlijeko, bez obzira gdje se proizvodi u svijetu prepuno je kemikalija koje neki nazivaju lijekovima i hormonima rasta i cjepivima. Da li se uopće zna da to jednostavno nije hrana (čitaj gorivo) primjereno tako savršenom stroju kao što je ljudski organizam. E sad o prehrambenoj industriji i aditivima, jednostavno neću jer je preopširno iako posebno važno.

Zdravlje ljudi, nacije, čovječanstva osjetno je narušeno. Bolesti se svi podsvjesno pribojavaju, ozbiljnije tek kad nastanu veći ili manji zdravstveni problemi.

Bolest se najčešće povezuje sa starošću, što uopće nije istina. Dovoljno je pročitati biografiju Normana Walkera, koji je umro u 116.god života. Nema neizlječivih bolesti, postoje samo neizlječivi ljudi. Medicina i bolnice ne liječe. Kemoterapija liječi isto kao što je i zemlja ravna ploha. Sirova hrana i detoksikacija organizma liječe i  održavaju vrhunsko zdravlje.´

 Nevesin Š.

´Moje mišljenje je da je glavni razlog težeg probitka sirove hrane visoka cijena biološki uzgojenih namirnica. U Zadru je i slaba ponuda istih, a vjerojatno i nepovjerenje prema istinitosti deklaracija na proizvodima. S druge strane, tradicionalna kuhinja na koju smo navikli i uz koju smo odrastali i nepoznavanje pripreme sirovih namirnica do te mjere da se zadovolji dnevna potreba za svim nutrijentima.  Velika većina nažalost radi velike promjene u životu nakon što ih zadesi bolest, a ne prije da ju spriječi.
Kad bi bili dovoljno mudri, da učimo iz tuđih primjera!´

Antonija M.

Sirovo voće i povrće

´Glavna prepreka je u glavama. :)´ , S.B.

´Mislim kako je glavna prepreka probitku sirove hrane veliki konzumerizam, kao i svemu ostalome što je prirodno i zapravo najlogičnije. Postali smo društvo koje mahnito obilazi trgovačke lance, troši novce na stvari koje nam zapravo ne trebaju, a glavna stavka među navedenima je hrana. Kako će opstati svi proizvođači hrane (koja uzgred rečeno nama kao živim bićima nije potrebna) ako nam samo treba otići do obližnjeg placa ili vrta i "najesti se".´

Z.M.

´Ovo nije slučajnost da baš ovih dana postavljate to pitanje! Moj prvi susret Večera za 5, drugi susret Na rubu znanosti i ne prestajem misliti o ovome svemu. Maločas sam napravila moj prvi smoothie i oduševila se. Knjige sam pronašla, recepata ima, a našla sam i radionice. Pa evo, moje prve misli koje mislim da bi mogle biti prepreke je kako do prirodno uzgojenog povrća, kako se organizirati u smislu nabavke i vremenski. Za sada bih krenula sa smoothiema. :-))))))´

I.S.N.

´Postoje 2 vrste ljudi - oni koji neznaju i koje ne zanima znanje i oni koji neznaju ali žele naučiti. Onima koji ne žele naučiti jer ih ne zanima nemože pomoći ništa. Za njih su ovakve teme poput sirojedstva i njegovih prednosti doslovno "naučna fantastika" i predrasude ih priječe u tome da nešto "čuju". One koje zanima pa saznaju istražujući i shvate da je to bolje ali nemaju snage tako živjeti - spriječava nešto drugo - apetit i navike. Citiram: "Ljudi će radije žrtvovati budućnost da bi uživali u sadašnjosti" (za apetit iz knjige H. Wandmakera) i "Čovjek radije propadne nego da promijeni svoje navike" (Lav Tolstoj). Onaj kog zanima, pa sazna i odluči primjeniti neće spriječiti ništa. On će naći načina da uživa u prednostima ovakvog života bez obzira na okolinu i navike. To su obično jaki samostalni ljudi koji ne mare za to što drugi misle. Samo najjači opstaju.´

Slađana N.M.

´Uglavnom teško mijenjanje dosadašnjih uvjerenja: "većina je u pravu"...´, M.P.

´Veća dostupnost i niža cijena prerađene, nezdrave hrane i njezina propaganda´, M.Z.

´Cijena namirnica, proizvoda i uređaja za takvu prehranu!´, S.B.

´Emocionalna ovisnost!´, N.S.

´U navici, predugo jedemo kuhanu hranu, ovisnost o kuhanoj i pečenij hrani.´, D.H.

vrh stranice >>