Riječ je o prehrani u engleskome jeziku nazvanom raw food ili na njemačkome Rohkost, u našem jeziku koristimo pojam sirova hrana. Naime, sama riječ ne može dočarati životnu snagu pohranjenu u toj hrani koja je nužna za čovjekovo zdravlje. Mi je stoga mnogo više volimo nazivati prirodna hrana, no to je ionako nevažno, bitna je sama suština ovog načina sirove ishrane.

Naravno, za ovaj način prehrane veoma je bitno, koliko god je moguće, da su namirnice organske, ekološki uzgajane, bez herbicida, pesticida i štetnih kemikalija. U procesu obrade, sušenja, kao i pripremanja, sirova hrana ne smije biti termički obrađivana na temperaturi većoj od 40 do 45 °C. I to ima svoga razloga.  Termička obrada hrane na visokim temperaturama značajno mijenja bit i strukturu hrane koja time ne može pravilno metabilizirati i doprinjeti razvoju i održavanju života u našem organizmu. I to je i razlog početka degeneracije i bržeg propadanja našeg organizma. Dokaz tome su nam brojne bolesti kojima smo pogođeni.

Prehrana sirovom hranom ima veliku vrijednost za naše zdravlje ali  nije sama sebi cilj, nego ima jedan važan udio u postizanju unutarnjeg mira i  harmonije čovjeka i prirode u kojoj živimo. Važno je da se pri tome ne opteretimo, mi možemo ponekad jesti kuhanu hranu, pod predpostavkom da se u dovoljnim količinama jede sirova hrana i piju svježe cijeđeni ili zeleni sokovi.

Mi danas živimo u ubrzanom vremenu i uništavamo svoj organizam unošenjem velike količine kuhane i prerađene hrane, stvarajući u sebi tjelesni i duševni konflikt koji je velika prepreka ka stvaranju zdravog prirodnog života. Veći je problem koliko količinski jedemo, čak ponekad i važnije od toga šta jedemo.

Sav biljni svijet, voće, povrće, sjemenke u svom prirodnom stanju sadrže atome i molekule unutar kojih se nalaze životni elementi poznati kao enzimi. Zaista nam je teško  objasniti na koji način biljni svijet sunčevu energiju i energiju prostora pretvara u nešto tako korisno za ljude i životinje. Tu kompleksnu igru života danas nitko ne razumije ako se želi služiti znanstvenim objašnjenjima, ali intuitivno možemo to osjetiti i znati da smo na pravom putu. Priroda je zaista remek dijelo tvorca, samo je treba promatrati, osjećati i čuvati za sve nas.

Što je u našoj prehrani sadržano više svježih namirnica, imamo više energije, snage i lakše nam se odbraniti od bolesti. Ta prehrana osigurava pravilan rad žlijezda, a prema tome i regulaciju tjelesne težine, čišćenja krvi i staničnog tkiva od svih vrsta otpadnih anorganskih tvari, i prirodnim načinom dolazi do izlječenja od različitih bolesti kojima smo danas pogođeni.

"Vrsta i kvaliteta hrane koju jedete od vitalnog je značenja."

Budući da enzime uništava temperatura iznad 50°C, javljaju se ozbiljne poteškoće kada pretežito uzimamo hranu koja je kuhana ili prerađena. Osim toga učinkovitost enzima je puno veća kod alkalnog organizma i to je problem. Savremeni čovjek sa današnjim načinom ishrane ima kiseli ph faktor, a kiseli organizam ubrzava razvoj degenerativnih bolesti. To upravo činimo ako pretežito kuhamo hranu i ne jedemo dovoljno voća i povrća i zelenih kašastih ili cjeđenih sokova. Kiseli organizam je uzrok svih bolesti.

Iako kuhana hrana može održavati život ljudskog organizma, jer to čudo od našeg organizma samo stvara proteine, enzime i dodatnu energiju u borbi za opstanak. Ali to čini  po cijeni postupnog propadanja zdravlja, snage i životnosti, dok na kraju ne izgubimo bitku i postanemo bolesni.

Na žalost, pogreška u našem razumijevanju prirodnog zakona vodi nas do degenerativnih oboljenja kojima smo danas sve više pogođeni. Zaista je žalosno gledati kako se ti slučajevi bolesti uporno ponavljaju, tako da većina ljudi misli da je to prirodan proces starenja ili kako većinom kažu "sve je genetika". Da li je to tako?

Promjene gena dogodili su se u procesu evolucije pogrešnog načina života naših predaka, mi još ne znamo točan način na koji dolazi do degeneracije pojedinih gena koji su odgovorni za stvaranje  proteina odgovornih za pogrešno prihvaćanje i početka destabilzacije samog organizma. To posebno vidimo kod autoimunih i karcinogenih bolesti,dijabetesa i drugih. Uzrok svega ovoga je sigurno pogrešan način prehrane , stres kao i zagađenost vode i zraka koji dišemo. 

 Samo ljudi i životinje koje oni hrane oboljevaju od degeneratinvih bolesti. Počnite se pitati zašto, počnite sumnjati, tražiti odgovore, učite od onih koji su svojim dugovječnim životom tražili i našli odgovore, a onda ih bez ikakvih osobnih želja i sebičnih interesa dali čovječanstvu.

"Istinski vrijedno znanje uvijek se stiče osobnim iskustvom."

Svi mi želimo biti zdravi, samo onda smo na korist sebi, obitelji, društvu u cjelini, zato pogotovo u današnje vrijeme kad smo na svakom koraku izloženi brzoj, prerađenoj hrani, moramo više nego ikad biti svjesni da naše zdravlje ovisi o nama samima.

Što su enzimi?

Prema stručnoj definiciji enzimi su "kompleksne bjelančevine" koje su u stanju izazvati kemijske promjene u drugim tvarima, a da se pri tome same ne mijenjaju. 

Sve što se događa u tijelu, svi procesi obnove matičnih stanica i stvaranja novih, izmjene, to čudo stvaranja, zahtijeva enzimsku aktivnost.

Enzimi nam omogućuju pravilno probavljanje hrane i slanja energije u krvotok. Oni su nosioci života i pokreću vegetativni život u svim biljnim i životinjskim stanicama. Bez enzima nema djelovanja, obnove, rasta i razmnožavanja matičnih stanica.

Život sam po sebi nije moguće objasniti i stoga enzime opisujemo kao kozmički princip, vibraciju, energiju, a predivno je što oni stvaraju u našem organizmu. Ne možemo jednostavno riječima objasniti taj princip života, ali kad jednom doživimo intuitivno, svojim vlastitim iskustvom, tada postajemo svjesni što zapravo život jest. Mi nismo u stanju industrijski stvoriti život, veliki broj istinski znanstvenika znaju to, ali često uticaj profitnih organizacija je tako moćan, da kad i pojedinac kaže istinu biva doveden na marginu života , ako ne i gore od toga.

Enzimi se ne mogu proizvesti industrijski, uništavaju se kuhanjem pri temperaturama većim od 50°C i kad to jednom shvatimo, postaje nam jasno zašto moramo hranu birati razumom i zašto hrana  mora biti prirodna, nekuhana i neprerađena.

"Samo život može stvoriti život."

Danas se zaista nije lagano snaći u mnogobrojnoj literaturi o prehrani, različitim pravcima prehrane, o raznim dijetama, u moru kontradiktornih informacija industrije, farmacije, medicine i svih onih koji se bore za prevlast i stvaranje navika potrebnih za kontrolu ljudi. Mi ljudi lagano stvaramo pogrešne navike, ali ih se zato teško riješavamo. Stečene navike upravljaju našim životima , postajemo ovisni i neki su svijesni toga, koriste to i manipuliraju ljudima i društvom u cijelini.

Na nama samima je da probudimo svijest da smo sami u većini slučajeva odgovorni za svoju sudbinu i život. Mi jedino što imamo pravo, jedino na što istinski možemo uticati, smo mi sami. Pravilnom prehranom svoga tijela, boravkom u prirodi,  izlaganjem suncu, pravilnim disanjem i vrlo važnim radom i djelovanjem omogućujemo si zdrav život i harmoniju duha i tijela.

Ali da bi to spoznali mi ljudi tu svijest uvijek moramo prvo u sebi pronaći.

                                                                                                                                                                                               Siniša Pavičić